Popis preglednika govori manje nego što se čini

Statističke nadzorne ploče uvijek prikazuju uredan popis programa koji pristupaju, razvrstavajući promet u zasebne skupine poput preglednika Chrome, Firefox ili Safari. Taj uredan prikaz često skriva vrlo kaotičnu i po prirodi obmanjujuću tehničku stvarnost.

Temelj tih podataka u potpunosti se oslanja na tekstualni niz poznat kao User-Agent, koji posjetiteljski softver šalje pri svakom zahtjevu za datoteku. Iako grafikoni djeluju autoritativno, osnovnim se mehanizmom identifikacije povijesno manipuliralo i njegova se detaljna točnost sve više smanjuje.

Zašto se svaki preglednik naziva Mozilla

Nepouzdanost identifikacije preglednika potječe iz ranih dana razvoja weba. Prije više desetljeća web-poslužitelji pružali su različite HTML strukture prema prepoznatom nazivu preglednika.

Kako bi korisnici dobili najnapredniju verziju stranice, konkurentski razvojni timovi preglednika počeli su navoditi da su njihovi preglednici kompatibilni namjernim dodavanjem naziva suparnika identifikacijskim nizovima svojih preglednika.

Suvremeni preglednik može se istodobno predstavljati kao Mozilla, AppleWebkit, KHTML, Gecko i Safari. Raščlanjivanje tog zamršenog povijesnog kolaža zahtijeva složeno prepoznavanje uzoraka, pretvarajući ono što bi trebala biti jednostavna identifikacija u utemeljeno nagađanje.

Jedan pogon pod mnogo naziva

Nadalje, u suvremenom web-ekosustavu izrazito prevladava jedna temeljna arhitektura iscrtavanja.

Danas su istaknuti preglednici, uključujući Edge, Opera, Vivaldi i Brave, svi izgrađeni na pogonu otvorenog koda Chromium. Iako se nazivi marki razlikuju, stvarno tehničko ponašanje i mogućnosti iscrtavanja gotovo su jednaki.

Razlikovanje tih izvedenica temeljenih na pogonu Chromium u statističkim izvješćima pruža vrlo malo praktične vrijednosti upraviteljima web-mjesta koji nastoje osigurati široku kompatibilnost jer će stranica koja ispravno radi u jednom gotovo sigurno jednako raditi i u ostalima.

Niz koji postaje sve kraći

Posljednjih godina nastojanje da se poveća privatnost aktivno je razgradilo preostalu pouzdanost niza User-Agent.

Prepoznajući da vrlo precizni brojevi verzija i arhitekture sustava olakšavaju invazivno praćenje i prepoznavanje digitalnim otiskom, veliki proizvođači preglednika sada sustavno zamrzavaju ili smanjuju poslane pojedinosti. Opći brojevi verzija sve više zamjenjuju točne podverzije, a mobilne aplikacije često lažno predstavljaju identitet stolnog računala.

Zato, iako široki trendovi uporabe mobitela nasuprot stolnim računalima ostaju vrijedni, određene brojeve verzija preglednika trebalo bi promatrati s velikom skepsom umjesto kao apsolutne inženjerske činjenice.