Koliko dugo opstaje pogrešna rečenica

Dana 14. kolovoza na stranici O usluzi pojavila se rečenica da namjerno ne mjerimo stopu napuštanja ni vrijeme na stranici jer bi oboje zahtijevalo sesiju praćenu kroz preglede stranica, a za to bi trebala traka za privolu na web-mjestu s ugrađenim brojačem.

Dana 27. kolovoza uveli smo vrijeme na stranici. Rečenica je ostala.

Trinaest dana točna, dvadeset osam sati netočna

Datumi su točni jer ih repozitorij zna. Rečenica stiže u 22:41 14. kolovoza. Vrijeme zadržavanja u šest skupina stiže u 17:53 27. kolovoza — i od te je minute druga polovica rečenice netočna. Ispravljena je u 21:57 28. kolovoza.

Dakle, bila je točna trinaest dana, a netočna dvadeset osam sati, što zvuči kao dobar omjer do sljedećeg opažanja: ništa u tih dvadeset osam sati ne bi im stalo na kraj. Nijedan test nije pao. Nijedna se provjera nije aktivirala. Stranica se iscrtavala, funkcija je radila, a to dvoje tiho je proturječilo jedno drugom na jedanaest jezika.

Zašto to nijedna provjera nije mogla otkriti

Svaka automatizirana provjera ovog projekta uspoređuje dvije stvari koje su obje u sustavu: broj redaka s jedanaest, širinu oznake s dostupnim prostorom, popis tablica sa shemom. Tvrdnja na stranici nije usporediva ni s čim. To je proza o svijetu, a svijet je u ovom slučaju bila tablica izrađena u sasvim drugom dijelu koda.

Moguće je zamisliti provjeru koja u tekstu O usluzi traži nazive funkcija i provjerava ih. Bila bi duga, krhka i ipak bi propustila zanimljive slučajeve jer rečenica nije navodila tablicu. Navodila je razlog: za ovo bi trebala traka za privolu. Taj je razlog neprimjetno prestao vrijediti.

Što je tome stalo na kraj

Pitanje. Netko je pitao prikazujemo li stopu napuštanja i iskren je odgovor zahtijevao čitanje susjedne rečenice, koja je tada pala.

To je isti mehanizam koji je ranije ovog mjeseca uklonio još četiri tvrdnje s ove stranice, a nije mehanizam, nego sreća. Jedino što povećava izglede jest pisati tvrdnju dovoljno usko da ostane provjerljiva: ne «ne mjerimo X jer Y», nego «X nije na ovoj stranici» — rečenicu koja opisuje stranicu na kojoj se nalazi umjesto razloga iza nje.

Što vrijedi općenito

Kod propada glasno. Proza o kodu propada tiho i obično u trenutku kada kod postane bolji.

Za popravak jedne rečenice trebalo je urediti trinaest mjesta: jedanaest jezičnih verzija jednog teksta sučelja i dva odlomka ručno pisanog HTML-a. Tu brojku vrijedi znati prije sljedećeg objašnjenja jer je to cijena svake tvrdnje koja seže dalje od stranice na kojoj je ispisana.