Što UI smije, a što ne smije napisati

Na vrhu javne stranice statistike ovdje mogu biti dvije ili tri rečenice koje opisuju što je brojač učinio ovog mjeseca. Piše ih jezični model. Model ništa ne izmišlja, a vrijedi opisati kako je to postignuto jer očit način izrade ove funkcije nema to svojstvo.

Poslužitelj izvršava SQL, odlučuje koju brojku vrijedi spomenuti i piše upit modelu. Model pretvara jednu činjenicu u jednu rečenicu na traženom jeziku. Zatim poslužitelj čita odgovor i odbacuje ga ako neka znamenka u njemu nije došla iz upita modelu.

Jedina je sloboda modela, dakle, formuliranje. Ne bira što je zanimljivo, ne računa i ne zaokružuje. Doprinosi onim što predlošci ne mogu: jedanaest jezika koji zvuče kao jezik.

Tri provjere i pogreška kojoj je svaka namijenjena

Nijedna nije napisana iz opreza. Svaka postoji jer je nešto konkretno pošlo po zlu 17. kolovoza 2026. Mali model dobio je dvije činjenice o jednom brojaču — najjači dan u tjednu ponedjeljak s 46 % i 76 % posjetitelja iz Poljske među posjetiteljima iz 5 država — a proizveo je rečenicu da je srijeda bila najjača i da je 46 % posjetitelja došlo iz Poljske.

Dvije različite pogreške u jednoj rečenici, a nijedna nije izmišljeni broj.

• Svaka znamenka mora se pojaviti u upitu modelu. Time se otkrivaju izmišljene brojke. Posljedicu je lako kasnije pogrešno shvatiti: dio upita modelu s uputama ne sadržava nijednu znamenku. Kaže „jedna ili dvije rečenice“, nikad „1-2“, jer bi inače 1 i 2 postali dopušteni brojevi u odgovoru.
• Jedan upit modelu po činjenici. Time se otkriva zamjena brojki. Gornjih 46 bilo je stvarno — jednostavno je pripadalo drugoj činjenici, a provjera skupa brojeva to ne može uočiti. Ako model uvijek vidi samo jednu činjenicu, nema što zamijeniti.
• Provjeravaju se i nazivi. Time se otkriva pretvaranje „ponedjeljka“ u „srijedu“. Naziv se u činjenici pojavljuje na ciljnom jeziku, mora se doslovno pojaviti u odgovoru, a njegovi srodni nazivi ne smiju.

Što ne otkrivaju

To treba reći zajedno s ostalim. Dvije stvari prolaze.

Rečenicu koja tvrdi nešto netočno bez znamenki — „većina posjetitelja“ kada ih je bilo 46 % — ne otkriva nijedna od triju provjera. Umjesto toga to rješava sama zamisao: prosudba je već u činjenici koju je poslužitelj odabrao, a ne u slobodi modela.

A rečenica koja govori o drukčijem subjektu od svoje činjenice prolazi dok god se znamenke podudaraju. Protiv toga pomaže samo model koji slijedi upute. Za obilježja koja nose naziv — dan u tjednu, uređaj, robot, stranica — pokriva ih i treća provjera.

Provjera koja otkriva samo izmišljene brojeve propustila bi gornju rečenicu nepromijenjenu. Bili su to stvarni brojevi na pogrešnim mjestima, a takva se pogreška vidi samo u rezultatu, nikada u ideji.